• Home
• Ravnatelj
• Osnivač kazalista
• Sve predstave
• E-mail

Miro Gavran: Veseli četverokut

komedija

Sponzori: NKÖM Budapest, NKA Budapest, DDRFT, Biokom Kft. Pécs, Tomigó Bt. Kökény, Triász Impex Kft. Szentlőrinc

Album:

• Miro Gavran: Veseli četverokut

Podjela uloga:

"Ova priča govori o dva simpatična bračna para koja će nakon desetogodišnje bračne idile prvi put u životu iskusiti slast i gorčinu preljuba. Mislim da je sve ono što se između njih događa prepoznatljivo i atraktivno za gotovo svakog gledatelja, jer svatko može naći barem dio svoga života u ovoj predstavi."

Miro Gavran, Jutarnji list, 5. studenog 1998.
------------------
"Veseli četverokut" nikako nije predstava za namrgođene ljubitelje klasike ili avangarde. Njima bi moglo pozliti dok se gledatelji razdragano smiju oko njih. Preporuča se običnom, prosječnom kazališnom gledatelju koji ponekad poželi da ga ničim ne gnjave ili izazivaju s pozornice."

Igor Mrduljaš, Hrvatsko slovo
------------------
"Vrckavost dijaloga, prepoznatljivost komičnih situacija te životnost junaka ovog brzopoteznog vodvilja neutraliziraju svaku pomisao na shematizam priče, izazivajući kod publike prave salve smijeha."

Hrvoje Ivanković, Slobodna Dalmacija
------------------
MIRO GAVRAN

Miro Gavran (1961.) najizvođeniji je i najprevođeniji živući hrvatski književnik. Od Kreontove Antigone (1983.) do komedije Zabranjeno smijanje (2005.) u dvadeset godina napisao je trideset i četiri dramska teksta među kojima su: Noć bogova, Čehov je Tolstoju rekao zbogom, Kad umire glumac, Muž moje žene, Deložacija, Hotel Babilon, Pacijent doktora Freuda, Shakespeare i Elizabeta, Sve o ženama, Kako ubiti predsjednika. Njegove drame doživjele su 125 uprizorenja, prevedene su na dvadeset dva jezika, a vidjelo ih je više od milijun i pol gledatelja u dvadesetak zemalja.
Autor je i sedam romana za odrasle, pisao je i filmske scenarije, prozne knjige za mlade i dječje igrokaze.
U Slovačkoj je 2003. 2004. organiziran Gavranfest – festival na kome su se igrale isključivo njegove drame pa je vjerojatno jedini živi dramatičar u Europi koji ima svoj festival. Dobitnik je petnaestak kazališnih i književnih nagrada, a među njima je i nagrada Central European Timea u Budimpešti koja se dodjeljuje najboljim srednjoeuropskim piscima za cjelokupan opus. Bio je dramaturg i umjetnički voditelj Teatra &TD, idejni začetnik Epilog Teatra i njihov stalni pisac (1995. – 2001.), a 2002. sa suprugom, glumicom Mladenom Gavran, osnovao je Teatar GAVRAN.

VESELI ČETVEROKUT

"Veseli četverokut" komedija je napisana 1995., a ovo je njeno četvrto uprizorenje. Iste je godine u prosincu praizvedena u HNK Mostar, potom je 1998. igana u Zagrebu (Epilog Teatar), Ljubljani (Zares Zahec Teather) i evo je na sceni Hrvatskog kazališta u Pečuhu.
Svoju autorsku energiju fokusira Gavran na slojevito i vazda intrigantno područje muško – ženskih odnosa zapletenih u mrežu bračnih i izvanbračnih veza u kojima se raspleću pitanja vjernosti i preljuba.
Umjesto očekivanijeg (ljubavnog) trokuta Gavran nam u ovoj vrcakoj ali i ironijskoj (i ne bez gorčine!) komediji situacije nudi četverokut međusobno isprepletenih veza u kojima se izvrću i obrću odnosi muž –žena, ljubavnik – ljubavnica. Zaplet temeljen na žudnji za tuđim/om suprugom samom dvostrukom izmjenom bračnih partnera nije razriješen i konačan nego se multiplicira i ostavlja mogućnost novih obrata. Ipak taj ljubavni kovitlac izmješanih brakova i života u vječitoj potrazi za komadićima ljudske sreće rješava se kroz komediografsku prizmu, ali nije lišen izravnog upozorenja na "hipokrizijski aspekt etičke sfere aktualne stvarnosti što "još jednom potvrđuje Gavranovu sposobnost da igrom tumači zbilju i raskrinkava njezine nedostatke na prividno bezbolan način veselih osobnih intriga."

(Gordana Muzaferija, Kazališne igre Mire Gavrana, Hrvatski centar ITI – UNESCO, Zagreb, 2005.)

Ovaj doista izvođeni dramski pisac ne negira kako svoju spisateljsku energiju crpi iz života i osobnog okružja "U mojim komedijama iz suvremenog života upliće se svakodnevica, a možda se prepoznaju i moji prijatelji" (Gavran, 1996.) Izvorište i pokretač svih događanja i obrata, svekolike igre u Gavranovom tetarskom svijetu jest život sam i baš ta životnost njegove dramaturgije uz, od recentne kritike potvrđenu, brigu za glumca te zanatsku vještnu (tečne dijaloge, zanimljive zaplete, žive karaktere) pridonosi atraktivnosti i gledljivosti Gavranovih dramskih tekstova uradaka.

Katja Bakija